|
|
Otok
Korčula
Korčula je hrvatski otok na jadranskom moru pored
dalmatinske obale. Otok pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima
površinu od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika. Najviša brdu su Klupca sa 568 m i Kom sa 510 m. To je šesti najveći Jadranski otok. Klima je blaga; prosječna temperatura u siječnju je 9.8 °C, a u srpnju 26.9 °C. Proječne godišne padaline su 1.100 mm, a otok je prekriven mediteranskom florom, ponegdje i šumom borova.
KORČULA, grad i luka na sjeveroistočnoj obali istoimenog
otoka, na poluotočiću koji je uskom prevlakom spojen s otokom; 3232 stan.
Okolno obalno područje je pod borovom šumom. Istočno od luke je mala skupina
otočića.
Klima je blaga; srednja temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u srpnju 26,9 °C; otok je poznat po velikoj insolaciji. Gospodarska je osnova poljodjelstvo,
vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada, ribarstvo,
brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam. Regionalnom
prometnicom povezana sa svim naseljima na otoku. Luka se sastoji od zapadnoga
i istočnoga lučkog dijela. Marina Korčula nalazi se u uvali na istočnoj
strani grada.
Trajektom je povezana s kopnom (Korčula-Orebić). Tri najveća mjesta na
Korčuli su glavni grad Korčula, grad Blato u unutrašnjosti, kao i mali lučki
grad Vela Luka na zapadu otoka. Ostala mjesta su Pupnat, Žrnovo,Prigradica,
Čara i Smokvica. U glavnom gradu stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj
rođen Marko Polo. Otok je povezan sa Orebićem na poluotoku Pelješcu te
Drveniku blizu Makarske uz pomoč trajekta. Trajekti drže vezu i sa drugim
gradovima, kao što su Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka, a po ljeti i sa
Italijom.
Korčula je prvo bila Grčka kolonija zvana Korkyra Melaina, zatim ilirska i
Rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim Bizantsko i naposlijetki Slavensko
naselje.. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i
danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji
od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. Od pristana uz otvorenu ložu
iz 1584. vodi neobarokno stubište (1907.) u stari dio grada. Usred trga je
katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su samo apside
triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u prijelaznom
stilu iz gotike u renesansu.
Među prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri
gradnji su sudjelovali Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća
Marko Andrijić (lanterna zvonika). God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović
uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo
u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su korska sjedala (Vicko
Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navještenja
(klesao 1486.-90. Marko Andrijić), oltarna slika Sv. Marko sa sv.
Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.),
reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navještenje (s
obilježjima Tintorettova načina). U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe
od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih
svetačkih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić
(oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je
krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietŕ
(Ivan Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je brodu
crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv
Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije. Iz
starog dijela grada Korčule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin, monumentalnu
kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde počinje put po
nekadašnjem gradskom zidu. Idući tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s
početka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713.
Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina
(1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ
Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika
domaće škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.). Na
sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz
rub pristana, kula Barbarigo.
Na otoku
Korčuli možete pronaći smještaj u apartmanima, hotelima, obiteljskim
pansionima, kampovima…
|
