|

|
Otok
Korčula
KORČULA je
hrvatski otok na jadranskom moru pored dalmatinske obale u srednje-dalmatinskom
arhipelagu. Otok pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima površinu
od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika.
Najviša brdu su Klupca sa 568 m i Kom sa 510 m. To je šesti najveći Jadranski
otok. Klima je blaga; prosječna temperatura u siječnju je 9.8 °C, a u srpnju
26.9 °C. Prosječne godišnje padaline su 1.100 mm, a otok je prekriven
mediteranskom florom, ponegdje i šumom borova.

Korčula je i
grad i luka na sjeveroistočnoj obali istoimenog otoka, na poluotočiću koji je
uskom prevlakom spojen s otokom; 3232 stan. Okolno obalno područje je pod
borovom šumom. Istočno od luke je mala skupina otočića. Srednje-dalmatinskom
arhipelagu uz otok Korčulu pripadaju i otoci Hvar, Brač, Vis, Lastovo i Šolta.
Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula, grad Blato
u unutrašnjosti, kao i mali lučki grad Vela Luka na zapadu otoka.
Ostala mjesta su Lumbarda,
Pupnat, Žrnovo, Prigradica, Čara i Smokvica.
U glavnom gradu stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rođen Marko Polo. Otok Korčula je povezan
trajektom s Orebićem na poluotoku Pelješcu te Drvenikom blizu Makarske.
Trajekti drže vezu i sa drugim gradovima, kao što su Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka,
a ljeti i s Italijom.
Klima je blaga; srednja temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u
srpnju 26,9 °C; otok je poznat po velikoj insolaciji. Gospodarska osnova
je poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada,
ribarstvo, brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam.
Regionalnom prometnicom povezana sa svim naseljima na otoku. Luka se sastoji
od zapadnoga i istočnoga lučkog dijela. Marina Korčula nalazi se u uvali na
istočnoj strani grada.
Korčula je prvo bila Grčka kolonija zvana Korkyra Melaina, zatim ilirska i
Rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim Bizantsko i naposljetku Slavensko
naselje. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i
danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju
prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. Od pristana uz
otvorenu ložu iz 1584. vodi neobarokno stubište (1907.) u stari dio grada. Usred
trga je katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su
samo apside triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u
prijelaznom stilu iz gotike u renesansu.
Među prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri
gradnji su sudjelovali Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća
Marko Andrijić (lanterna zvonika). God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović
uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo
u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su korska sjedala (Vicko
Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navještenja
(klesao 1486.-90. Marko Andrijić), oltarna slika Sv. Marko sa sv.
Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.),
reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navještenje (s
obilježjima Tintorettova načina). U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe
od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih
svetačkih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić
(oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je
krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietŕ
(Ivan Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je brodu
crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv
Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije. Iz starog
dijela grada Korčule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin,
monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde počinje put
po nekadašnjem gradskom zidu. Idući tim putem dolazi se do crkve Svih svetih
(s početka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713.
Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina
(1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ
Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika
domaće škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.). Na
sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz
rub pristana, kula Barbarigo.
Na otoku Korčuli možete pronaći smještaj u
apartmanima, hotelima, obiteljskim pansionima, kampovima…
|